U Organizaciji Dive in- a i inicijatorice Sandre Sertić, grupa ronioca proteklog je vikenda imala priliku uroniti u “Jezero koje nastaje i nestaje” uz malo selo Ponikve u zaleđu Bakra.
Iako je ovo jezero kratkog vijeka i pojavljuje se nakon obilnih kiša i topljenja snijega, ponekad samo dvaput godišnje, čarolija koja nastaje neopisiva je. 
Zaron nad livadom, provlačenje među drvećem i lebdenje uz staze i suhozide bili su neobični i nešto iskusnijim roniocima. Zadovoljni osmjesi na licima nakon izrona nisu značili samo olakšanje nakon izlaska iz hladne vode, koja je dosegla “čitavih” 9 stupnjeva.
Jezero Ponikve tipični je primjer plavnog krškog polja. Specifično je jer se sastoji od dva dijela: višeg, manjeg i plićeg izvorskog jezera te nižeg, većeg i dubljeg ponornog dijela, a razdvaja ih preljevna kaskada. Ronilo se u oba. 
Neki su bezuspješno tražili lovačku čeku, koja se nalazi u onom nešto dubljem jezeru, a neki su se držali plićeg ali nešto bistrijeg jezera nadajući se boljim fotografijama. U oba slučaja nije bilo greške. Poseban doživljaj i u jednom i u drugom.
Dubina vode za najvećih hidroloških maksimuma u ovom jezeru može doseći i do 30 metara. U ovom ronjenju sudjelovalo je petnaestak ronioca iz KPA Adria, KPA Ina Kostrena, RK Roniti se mora, DC Marco Polo i Barokomore Rijeka uz podršku Grada Bakra i TZ Grada Bakra. A vatrogasci su definitvno olakšali prijevozom teške ronilačke opreme.
Ideja organizacije ovog događaja svakako ide dalje. Očekuje se proljeće, kada bi boje mogle postati ljepše. Možda voćke i livada puna cvijeća. Naravno, ako bude vode. Svakako, željno očekujemo iduću priliku.
Tekst i foto: Ivana Nobilo
