U noći s 3. na 4. siječnja Grobnišćina je ostala bez barba Bruna, legenadrano mlinara “Gašparovog malina” u Martinovom selu. Posljednji ispraćaj Bruna Kukuljana bit će sutra, 5. siječnja, u 14 sati na mjesnom groblju u Jelenju.
Bruno Kukuljan za života je postao legendarni mlinar koji je beskrajnom strpljivošću kroz “malin" u Martinovu selu proveo tisuće djece objašnjavajući im kako od zrna pšenice ili kukuruza nastaje brašno, muka koja je othranila generacije Grobničana. Tisuće turista iz svih krajeva svijeta i kontinenata s užitkom je slušalo Bruna i upijalo svaku riječ, čak i kad nisu u potpunosti razumjeli njegove tople i meke grobničke “besede”.
Posljednjih nešto više od četvrt stoljeća barba Bruno je brinuo o nabavci kvalitetnog pšeničnog i kukuruznog zrnja, vodeći računa da bude ekološki uzgojeno i zdravo jer muka iz njegova “malina” bila je i hrana, lijek i gušt za brojne Grobničane. Rijetko je tko došao u mlin samo kupiti brašno ili muku. Većina onih koji su redovito dolazili po “muku” u “Gašparov malin" dolazila je i zbog Bruna i njegove žene Vide, koji su zračili dobrotom i prijateljstvom, ljubavlju prema čovjeku, ali i prema onome što rade.
Život posvetio “Gašparovu malinu”
Bruno je život posvetio “Gašparovu malinu”. Brinuo je o njemu kao brižan otac o djeci ili nono o unučadi. Mlin je za njega bio živo biće s kojim je živio i kojeg je nadasve volio. Bruno je, kao posljednji mlinar na “Ričini”, bio i čuvar grobničke tradicije. Zahvaljujući njemu očuvan je stari zanat koji je život značio za generacije Grobničana.
Prošloga ljeta kada se krenulo u izmjenu velikog kotača “Gašparovog malina” Bruno je bio nemiran i stalno je požurivao posao kao da je osjećao da se kraj bliži. Njegovoj sreći nije bilo kraja kad se zavrtio novi kotač. Svoj “malin” ostavlja u dobrim rukama najbližih, a obnovljeni veliki kotač i uskoro mali, garancija su da će sjećanje na dobrog mlinara iz “Gašparovog malina”- Barba Bruna živjeti zauvijek.
Izvor: Općina Jelenje
Bruno Kukuljan za života je postao legendarni mlinar koji je beskrajnom strpljivošću kroz “malin" u Martinovu selu proveo tisuće djece objašnjavajući im kako od zrna pšenice ili kukuruza nastaje brašno, muka koja je othranila generacije Grobničana. Tisuće turista iz svih krajeva svijeta i kontinenata s užitkom je slušalo Bruna i upijalo svaku riječ, čak i kad nisu u potpunosti razumjeli njegove tople i meke grobničke “besede”.
Posljednjih nešto više od četvrt stoljeća barba Bruno je brinuo o nabavci kvalitetnog pšeničnog i kukuruznog zrnja, vodeći računa da bude ekološki uzgojeno i zdravo jer muka iz njegova “malina” bila je i hrana, lijek i gušt za brojne Grobničane. Rijetko je tko došao u mlin samo kupiti brašno ili muku. Većina onih koji su redovito dolazili po “muku” u “Gašparov malin" dolazila je i zbog Bruna i njegove žene Vide, koji su zračili dobrotom i prijateljstvom, ljubavlju prema čovjeku, ali i prema onome što rade.
Život posvetio “Gašparovu malinu”
Bruno je život posvetio “Gašparovu malinu”. Brinuo je o njemu kao brižan otac o djeci ili nono o unučadi. Mlin je za njega bio živo biće s kojim je živio i kojeg je nadasve volio. Bruno je, kao posljednji mlinar na “Ričini”, bio i čuvar grobničke tradicije. Zahvaljujući njemu očuvan je stari zanat koji je život značio za generacije Grobničana.
Prošloga ljeta kada se krenulo u izmjenu velikog kotača “Gašparovog malina” Bruno je bio nemiran i stalno je požurivao posao kao da je osjećao da se kraj bliži. Njegovoj sreći nije bilo kraja kad se zavrtio novi kotač. Svoj “malin” ostavlja u dobrim rukama najbližih, a obnovljeni veliki kotač i uskoro mali, garancija su da će sjećanje na dobrog mlinara iz “Gašparovog malina”- Barba Bruna živjeti zauvijek.
Izvor: Općina Jelenje
