Emotivno je i ove godine bilo u Domu kulture u Dražicama, gdje je četrdesetak glazbenika odalo počast tragično preminulom glazbeniku Igoru Valiću. 11. “Zvuki armonike” ponovno su oduševili okupljene.
U intimnoj su atmosferi Doma kulture u Dražicama harmonike ponovno zasvirale. 11. “Zvuki armonike Igoru Valiću na spomen” i ove su godine okupili brojne glazbenike, Igorove kolege i prijatelje. Svi se slažu- Igor Valić bio je istinski zaljubljenik u harmonike, iznimni glazbenik koji je nažalost otišao prerano.
“To j’ čovik ki nas je zadužil. Bil je jedan muzički fenomen. Harmoniku ni volel nego obožaval. Sopal je sakuda i bil je muzički doajen cele naše županije. Njegova j’ inicijativa bila da se mi harmonikaši nalazimo, ali na žalost dogodilo se j’ to ča se j’ dogodilo. Krenuli smo 2006. to j’ bila njegova želja i želja njegovoga oca. Preraslo j’ va jednu od najposjećenijih manifestacij va Jelenju. Održava se va njegovo ime. Nažalost bolje bi bilo da j’ s nami, da j živ, ali tako j’ valjda moralo bit,” u jednom je dahu rekao organizator Miljenko Šupak.
Večer emocija u Dražicama su već tradicionalno otvorili Igorovi “Žvejarini”. Na pozornici ih je “nasljedila” Vokalna skupina KUD-a Zvir, a potom i čitav niz glazbenika, koji su na Grobnik stigli iz: Šapjana, Marinića, Matulja, Mučića, Buzeta, Studene, Plosne, Hreljina, Novog Vinodolskog… Predvodili su ih dakako dobro raspoloženi domaćini.
No, “Zvuki armonike” nisu samo okupljanje glazbenika iz raznih krajeva, već i susret generacija. Najmlađi harmonikaš- Antonio Marinac, koji je u Dražice stigao iz Korenskog, ima samo devet godina, dok su najstariji sudionici imali čak šest desetljeća više.
Ovogodišnja se manifestacija “protegnula” na više od dva sata, što ne čudi jer sviralo se sa srcem, sviralo se za Igora. No i to je bilo premalo za brojne gledatelje, koji su željeli još.
Večer je ponovno završila atraktivnim zajedničkim nastupom svih sudionika. Pozornica u Dražicama za to je bila premalena, ali zato su srca okupljenih bila veća od Platka. Sudionici i gledatelji na kraju su kući otišli pomiješanih osjećaja; tužni jer je ovaj kraj ostao bez vrsnog glazbenika i velikog čovjeka, a sretni jer sjećanje na Igora Valića i dalje živi.
U intimnoj su atmosferi Doma kulture u Dražicama harmonike ponovno zasvirale. 11. “Zvuki armonike Igoru Valiću na spomen” i ove su godine okupili brojne glazbenike, Igorove kolege i prijatelje. Svi se slažu- Igor Valić bio je istinski zaljubljenik u harmonike, iznimni glazbenik koji je nažalost otišao prerano.
“To j’ čovik ki nas je zadužil. Bil je jedan muzički fenomen. Harmoniku ni volel nego obožaval. Sopal je sakuda i bil je muzički doajen cele naše županije. Njegova j’ inicijativa bila da se mi harmonikaši nalazimo, ali na žalost dogodilo se j’ to ča se j’ dogodilo. Krenuli smo 2006. to j’ bila njegova želja i želja njegovoga oca. Preraslo j’ va jednu od najposjećenijih manifestacij va Jelenju. Održava se va njegovo ime. Nažalost bolje bi bilo da j’ s nami, da j živ, ali tako j’ valjda moralo bit,” u jednom je dahu rekao organizator Miljenko Šupak.
Večer emocija u Dražicama su već tradicionalno otvorili Igorovi “Žvejarini”. Na pozornici ih je “nasljedila” Vokalna skupina KUD-a Zvir, a potom i čitav niz glazbenika, koji su na Grobnik stigli iz: Šapjana, Marinića, Matulja, Mučića, Buzeta, Studene, Plosne, Hreljina, Novog Vinodolskog… Predvodili su ih dakako dobro raspoloženi domaćini.
No, “Zvuki armonike” nisu samo okupljanje glazbenika iz raznih krajeva, već i susret generacija. Najmlađi harmonikaš- Antonio Marinac, koji je u Dražice stigao iz Korenskog, ima samo devet godina, dok su najstariji sudionici imali čak šest desetljeća više.
Ovogodišnja se manifestacija “protegnula” na više od dva sata, što ne čudi jer sviralo se sa srcem, sviralo se za Igora. No i to je bilo premalo za brojne gledatelje, koji su željeli još.
Večer je ponovno završila atraktivnim zajedničkim nastupom svih sudionika. Pozornica u Dražicama za to je bila premalena, ali zato su srca okupljenih bila veća od Platka. Sudionici i gledatelji na kraju su kući otišli pomiješanih osjećaja; tužni jer je ovaj kraj ostao bez vrsnog glazbenika i velikog čovjeka, a sretni jer sjećanje na Igora Valića i dalje živi.
