Izložbom radova Bogomila Karlavarisa, vojvođanskog slikara primorskog porijekla, otvoren je ovogodišnji izložbeni program Galerije Trojica. Kastavska crkvica Sv. Trojice okupila je brojne posjetitelje, ugledne goste i članove obitelji Karlavaris.
“Odlučili smo izložbene aktivnosti dignuti na jednu lijepu razinu, u kojoj će mnogi uživati. Izložbu, koja je otvorenje sezone, povezali smo sa znanstvenim skupom, koji se odvija danas i sutra, a na kojem razgovaramo o Bogomilu Karlavarisu o njegovom radu i ostavštini. Želimo staviti naglasak na ono što nam je ostavio i s čime se imamo podičiti,” poručio je kastavski gradonačelnik Ivica Lukanović.
“Ovdje su slike koje povezuju njegova, kako je sam rekao, dva zavičaja, Vojvodinu i Primorje. Analizirajući slike i dvije monografije vidio sam da su slike Primorja i Vojvodine tematski, izražajno i oblikovno vrlo bliske,” naglasio je Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke.
U glazbenom dijelu nastupili su Spartaco Črnjarić na gitari i Damjan Grbac na kontrabasu.
Znanstvenik, slikar i pedagog
Danas je, u kastavskoj Gradskoj vijećnici, počeo i Međunarodni znanstveni skup “Bogomil Karlavaris znanstvenik, slikar, pedagog“, koji je okupio brojne ugledne goste iz Hrvatske, ali i inozemstva.
“Ovo što je inicirao gradonačelnik Kastva Ivica Lukanović me nevjerojatno obradovalo. Atmosfera ovdje je fantastična. Veseli me što su najveći kapaciteti iz ovog dijela Europe došli na skup,” rekao je Ivan Karlavaris.
U sklopu znanstvenog skupa održana je i projekcija filma, točnije intervju Bogomila Karlavarisa, koji je snimljen svega dva mjeseca prije nego je preminuo.
Dvodnevni Međunarodni znanstveni skup, koji organiziraju Grad Kastav, Institut za povijest umjetnosti i Vojvodina OK, nastavlja se sutra, u jutarnjim satima.
Bogomil Karlavaris
Bogomil Karlavaris (Perlez 1924. - Sremska Kamenica 2010.) porijeklom je iz ugledne kastavske obitelji koja se krajem sedamnaestog stoljeća doselila iz Furlanije. Karlavaris je završio Učiteljsku školu u Vršcu (učitelj mu je bio i otac) te Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu, a doktorirao likovnu pedagogiju u Greifswaldu u Njemačkoj. Bio je dugogodišnji profesor na umjetničkim akademijama u Novom Sadu i Beogradu te na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, gdje od 1980. radi kao honorarni, a od 1982. do 1995. kao redovni profesor metodike likovnog odgoja. Priređuje više od šezdeset samostalnih izložbi u galerijama i muzejima u zemlji i inozemstvu. Objavljeno mu je sedamdesetak izdanja udžbenika i priručnika iz područja likovnog odgoja i metodike. Krajem devedesetih (1998.) priređene su mu monografije i retrospektive u Rijeci i Novom Sadu.
