
Naš poznati volonter Oleg Medica organizirao je humanitarnu akciju “Na kidogo ni mengi” (i malo je puno) za gladnu djecu u Tanzaniji.
Trenutno živimo u jednim potpuno drugačijim vremenima, u vremenima koja nam donose neizvjesnost i koja nas upućuju na brigu o sebi, ali i ljudima oko sebe. I bez obzira koliko u nekim stvarima bili razjedinjeni, imamo nešto što nas svih povezuje- želimo drugima dobro. Ne samo sebi, ne samo najbližima, već svima. Uvijek smo zajedno bili jači, uvijek smo zajedno bili bolji, a sada je pravo vrijeme da to i dokažemo, zašto ne bi baš u ovom trenutku svi zajedno napravili nešto dobro, zašto da ne pomognemo potpunom neznancu- djetetu u Africi koje gladuje?
Oleg Medica, poznati volonter i svjetski putnik, koji je iz svojih Matulja krenuo na put i obišao 70- ak zemalja (od Palestine, Kambodže pa sve do Indije, Irana...) mjesec i pol dana je volontirao u Tanzaniji i rekao kako ništa nije na njemu ostavilo traga kao tih 90 dana.
“Upoznao sam predivne ljude, vratio se bogatiji za novo iskustvo, ali i sa suznim očima. Vidjeti to siromaštvo, ali istovremeno osjetiti veliku ljubav i sreću, za nas u ovom dijelu svijeta gdje se sve mjeri materijalnim gotovo je nevjerojatno, neshvatljivo”, izjavio je Medica po svom povratku iz Tanzanije.
Olegu su se pridružili i Matuljci Damir Frlan i Sani Hlanuda te su zajedno obišli nacionalni park Ngoro Ngoro i posjetili katoličku misiju u sredini sela najpoznatijeg afričkog plemena, plemena Maasaia.

“Gotovo je nevjerojatno bilo vidjeti način na koji oni žive, tradicionalnim životom kao pred 1000 god., kuće su im napravljene od pruća, blata i kravljeg izmeta. U središtu kuće lože vatru, a s njima u kolibi spavaju i životinje koje su u biti sve što oni imaju i mjerilo materijalnog statusa. Poljoprivredom se ne smiju baviti jer žive u dijelu koji pripada nacionalnom parku, piju pomiješanu kravlju krv i mlijeko. Muškarci imaju jednu do dvije žene, svaka živi u svojoj kolibi s po pet- šest djece, a po obitelji otprilike jedno dijete šalju u školu, jer ostala djeca moraju raditi. Djevojčice od rane dobi pomažu majkama kuhati, čistiti i odgajati drugu djecu, dok su dječaci uz oca i bave se čuvanjem te ispašom stoke. U školu mogu samo djeca koja žive u njenoj blizini, a to je jedan jako mali dio djece. Katolička misiji u selu Nainokanoka, u sklopu koje su i vrtić i škola s 50- ak djece, doista pomaže koliko može, a zbog neimaštine djeca se u zadnje vrijeme hrane samo rižom, bez soli i ulja. Jedino im je to bilo preostalo, a i toga su imali zalihu za samo par dana. Među sobom smo skupili nešto novca i kupili im riže za narednih nekoliko mjeseci. Međutim, nedavno nam se javio otac Denis Ziba koji se brine o školi i vrtiću, i rekao kako su opet ostali bez hrane i da je situacija doista kritična”, govori Oleg.

Ono što je doista važno napomenuti, koliko god zvuči nevjerojatno, je da bi s vrijednosti od otprilike 20 kuna jedno dijete imalo hrane i moglo bi se školovati punih tjedan dana!
Zato je svaka pomoć dobro došla, a Medica posebno napominje da je cilj akcije “Na kidogo ni mengi” (i malo je puno) skupiti šezdesetak tisuća kuna, čime bi se omogućila hrana i školovanje za 50 djece punih godinu dana.

Svaka je pomoć dobrodošla, a svaka je donacija velika. Uplatom na broj računa Udruge NIT: HR 4024840081135142129 učinit ćete veliku stvar.
Trenutno živimo u jednim potpuno drugačijim vremenima, u vremenima koja nam donose neizvjesnost i koja nas upućuju na brigu o sebi, ali i ljudima oko sebe. I bez obzira koliko u nekim stvarima bili razjedinjeni, imamo nešto što nas svih povezuje- želimo drugima dobro. Ne samo sebi, ne samo najbližima, već svima. Uvijek smo zajedno bili jači, uvijek smo zajedno bili bolji, a sada je pravo vrijeme da to i dokažemo, zašto ne bi baš u ovom trenutku svi zajedno napravili nešto dobro, zašto da ne pomognemo potpunom neznancu- djetetu u Africi koje gladuje?
Oleg Medica, poznati volonter i svjetski putnik, koji je iz svojih Matulja krenuo na put i obišao 70- ak zemalja (od Palestine, Kambodže pa sve do Indije, Irana...) mjesec i pol dana je volontirao u Tanzaniji i rekao kako ništa nije na njemu ostavilo traga kao tih 90 dana.
“Upoznao sam predivne ljude, vratio se bogatiji za novo iskustvo, ali i sa suznim očima. Vidjeti to siromaštvo, ali istovremeno osjetiti veliku ljubav i sreću, za nas u ovom dijelu svijeta gdje se sve mjeri materijalnim gotovo je nevjerojatno, neshvatljivo”, izjavio je Medica po svom povratku iz Tanzanije.
Olegu su se pridružili i Matuljci Damir Frlan i Sani Hlanuda te su zajedno obišli nacionalni park Ngoro Ngoro i posjetili katoličku misiju u sredini sela najpoznatijeg afričkog plemena, plemena Maasaia.

“Gotovo je nevjerojatno bilo vidjeti način na koji oni žive, tradicionalnim životom kao pred 1000 god., kuće su im napravljene od pruća, blata i kravljeg izmeta. U središtu kuće lože vatru, a s njima u kolibi spavaju i životinje koje su u biti sve što oni imaju i mjerilo materijalnog statusa. Poljoprivredom se ne smiju baviti jer žive u dijelu koji pripada nacionalnom parku, piju pomiješanu kravlju krv i mlijeko. Muškarci imaju jednu do dvije žene, svaka živi u svojoj kolibi s po pet- šest djece, a po obitelji otprilike jedno dijete šalju u školu, jer ostala djeca moraju raditi. Djevojčice od rane dobi pomažu majkama kuhati, čistiti i odgajati drugu djecu, dok su dječaci uz oca i bave se čuvanjem te ispašom stoke. U školu mogu samo djeca koja žive u njenoj blizini, a to je jedan jako mali dio djece. Katolička misiji u selu Nainokanoka, u sklopu koje su i vrtić i škola s 50- ak djece, doista pomaže koliko može, a zbog neimaštine djeca se u zadnje vrijeme hrane samo rižom, bez soli i ulja. Jedino im je to bilo preostalo, a i toga su imali zalihu za samo par dana. Među sobom smo skupili nešto novca i kupili im riže za narednih nekoliko mjeseci. Međutim, nedavno nam se javio otac Denis Ziba koji se brine o školi i vrtiću, i rekao kako su opet ostali bez hrane i da je situacija doista kritična”, govori Oleg.

Ono što je doista važno napomenuti, koliko god zvuči nevjerojatno, je da bi s vrijednosti od otprilike 20 kuna jedno dijete imalo hrane i moglo bi se školovati punih tjedan dana!
Zato je svaka pomoć dobro došla, a Medica posebno napominje da je cilj akcije “Na kidogo ni mengi” (i malo je puno) skupiti šezdesetak tisuća kuna, čime bi se omogućila hrana i školovanje za 50 djece punih godinu dana.

Svaka je pomoć dobrodošla, a svaka je donacija velika. Uplatom na broj računa Udruge NIT: HR 4024840081135142129 učinit ćete veliku stvar.