Bakar 5. prosinac 2014.

Priča koja se ne zaboravlja

Priča koja se ne zaboravlja
“15. svibnja 1945 godine, rano ujutro, pristajao je u Bakru brod Ljubljana, prisjeća se osamdeset devetogodišnji Srećko Fužinac, najstariji bakarski kapetan. To je bio manji putnički brod, a na njemu, među ostalim putnicima, sjećaju se Bakrani, sjećam se i ja, zajedno s bakom, bila je jedna mala curica, prezivala se Delač. Radovala se dolasku, na obali su je čekali njezina majka i familja. Brod je naišao na minu. Eksplozija, vrisak, utapanje, pozivi upomoć, ali pomoći nije bilo. Svi, posada i putnici, su se utopili. Nekim čudom, jedan dečko se spasio, samo jedan. Susret kćeri i majke, koje je rat razdvojio, nije se dogodio. Curica se utopila. Mir i tišina, ali i velika tuga. tuga obitelji i sjećanja nas Bakrana,” završio je svoju, emotivnu priču, tada dvadesetogodišnji, Srećko Fužinac.

U spomen na tu tragediju, ali i mnoge druge, s Masarykove je obale danas isplovio školski brod Vila Velebita 2. Polaganjem vijenaca u more odana je počast svim stradalim i nestalim bakarskim pomorcima.

 

Komentari