Bakar 30. studeni 2021. Klaudio Vrančić

Slijepi vodonoša koji je zadužio Bakrane dobio slikovnicu

Slijepi vodonoša koji je zadužio Bakrane dobio slikovnicu
Hvalevrijednim projektom, kojeg potpisuje bakarska Turistička zajednica, Bakrani su vratili barem dio stoljetnog duga slijepom vodonoši Ivanu Čopu

Emotivna priča o Ivanu Čopu, slijepom bakarskom vodonoši, dobila je nastavak. I to kakav… Nakon zvučne slikovnice Čopov lik i djelo našli su se i među koricama slikovnice- “Kamenčići od suza”.

A kamenčiće su “posložili” najmlađi. Osnovnoškolci iz Bakra, sa Krasice i Hreljina tekst su napisali pod vodstvom mentorica Alme Hess, Bosiljke Vrban Arh i Ane Emili Odović, a učenici su autori i prekrasnih ilustracija. 


U bakarskom domu kulture Matija Mažić slikovnicu su Bakranima predstavili upravo najmlađi, uz pomoć prof. Borisa Petkovića i direktorice TZG Bakra Sonje Jelušić Marić. 

“Želja nam je bila oživjeti gotovo zaboravljenu priču o slijepom bakarskom vodonoši. Kroz dječje riječi i pogled na svijet, vratili smo Ivana Čopa u život. Uistinu sam ponosna na sve sudionike i stručne suradnike u projektu i na zajednicu koju smo uspjeli uključiti u ovu priču. Ivo Marochino u svom zapisu o bakarskom vodonoši je napisao- ‘nakon smrti u njegovoj kući pronađene su hrpice kamenčića, stakalca i porculana, što je na kraju ispao jako veliki dug, kojim je Ivan Čop mogao obnoviti svoju trošnu kućicu ili živjeti kvalitetnijim životom te da mu se Bakrani još uvijek nisu odužili, a kada će se ne zna se’. Iskreno se nadamo da smo ovim projektom vratili barem dio tog stoljetnog duga”, poručila je emotivna Jelušić Marić. 


Okupljene su pozdravili i Emil Mandarić iz Udruge slijepih PGŽ te Iva Silla i Ivona Miloš, koje su sudjelovale u hvalevrijednom projektu, kao i pročelnica Ureda Grada Maja Šepac Rožić te gradonačelnik Tomislav Klarić. 

“Priča o slijepom vodonoši i priče o stotinama takvih života na području svih bakarskih naselja govore o našoj bogatoj i burnoj povijesti, pričaju o tome kako 'mali i obični' ljudi iza sebe ostave puno toga”, rekao je Klarić, čestitavši Bakranima dan njihova nebeskog zaštitnika.


Promocija slikovnice “Kamenčići od suza” održana je u sklopu proslave Andrejne- blagdana sv. Andrije ap. zaštitnika bakarske župe. 

Hvalevrijedan projekt bakarske Turističke zajednice pomogli su Grad Bakar, Primorsko- goranska županija, Hrvatska turistička zajednica, Turistička zajednica Kvarnera, Industrijska zona Bakar, INA i Lions klub Rijeka. 

Ivan Čop

Ivan Čop rođen je 1869. u Bakru. Kao maleni dječak imao je problema s vidom i ubrzo ostao u potpunosti bez njega. Ali pritom nije izgubio duh, odvažnost i želju za samostalnošću. Sljepoća ga nije spriječila da uz pomoć mlađe sestre Josipe istražuje bakarske uličice i okolne šume, a žedan znanja sjedio je u zadnjoj školskoj klupi i upijao sve što je mogao čuti.


Nakon očeve smrti, nastupaju teška vremena. Želeći se pobrinuti za majku i sestru postaje, unatoč hendikepu, bakarski vodonoša, Ivan Slijepi kako su ga Bakrani zvali. Noseći na ramenu lodricu tešku oko 25 kg u svim vremenskim uvjetima savladavao je uspon do plemenitaških kuća kojima nosi vodu. Svaki novčić mukotrpno zarađuje i sanja kako će obnoviti svoju staru, derutnu kućicu.

Nakon sestrine udaje i majčine smrti, ostaje sasvim sam. Kao veliki ljubitelj i poznavatelj ptica, lovi ih i prodaje, a one najljepšeg pjeva zadržava za sebe ili poklanja prijateljima. Kako bi dodatno zaradio, natezao je čak i mijeh orgulja u crkvi, uzgajao i prodavao svinje i kokoši, mukotrpno se boreći da preživi.


Težak život, derutna kućica i suha hrana na kojoj je živio, uzeli su danak. Slijepi vodonoša umro je od perforacije čira s 47 godina, a na polici u njegovoj kući, pronađene su hrpice kamenčića, komadića stakla i porculana. Sve te hrpice označavale su dugovanja pojedinih obitelji za vodu- kamenčići su predstavljali manje novčane jedinice, stakalca krune, a komadići- porculana forinte. Bakrani su svome slijepom vodonoši bili dužini toliko novca da je mogao obnoviti svoju kućicu, a još više od toga dugovali su mu pomoć kao hendikepiranom i silno vrijednom stanovniku grada.

Ovo je jedan od načina na koji se taj dug vraća, a bit će ih još jer priča o slijepom bakarskom vodonoši treba živjeti kao najvažnija priča grada kojeg je dočekala isto takva hendikepiranost spram drugih i za kojeg, baš kao i za Ivana Čopa vrijedi izreka- “samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo”. 

Komentari