Hvalevrijednim projektom, kojeg potpisuje bakarska Turistička zajednica, Bakrani su vratili barem dio stoljetnog duga slijepom vodonoši Ivanu Čopu
Emotivna priča o Ivanu Čopu, slijepom bakarskom vodonoši, dobila je nastavak. I to kakav… Nakon zvučne slikovnice Čopov lik i djelo našli su se i među koricama slikovnice- “Kamenčići od suza”.
A kamenčiće su “posložili” najmlađi. Osnovnoškolci iz Bakra, sa Krasice i Hreljina tekst su napisali pod vodstvom mentorica Alme Hess, Bosiljke Vrban Arh i Ane Emili Odović, a učenici su autori i prekrasnih ilustracija.
U bakarskom domu kulture Matija Mažić slikovnicu su Bakranima predstavili upravo najmlađi, uz pomoć prof. Borisa Petkovića i direktorice TZG Bakra Sonje Jelušić Marić.
“Želja nam je bila oživjeti gotovo zaboravljenu priču o slijepom bakarskom vodonoši. Kroz dječje riječi i pogled na svijet, vratili smo Ivana Čopa u život. Uistinu sam ponosna na sve sudionike i stručne suradnike u projektu i na zajednicu koju smo uspjeli uključiti u ovu priču. Ivo Marochino u svom zapisu o bakarskom vodonoši je napisao- ‘nakon smrti u njegovoj kući pronađene su hrpice kamenčića, stakalca i porculana, što je na kraju ispao jako veliki dug, kojim je Ivan Čop mogao obnoviti svoju trošnu kućicu ili živjeti kvalitetnijim životom te da mu se Bakrani još uvijek nisu odužili, a kada će se ne zna se’. Iskreno se nadamo da smo ovim projektom vratili barem dio tog stoljetnog duga”, poručila je emotivna Jelušić Marić.
Okupljene su pozdravili i Emil Mandarić iz Udruge slijepih PGŽ te Iva Silla i Ivona Miloš, koje su sudjelovale u hvalevrijednom projektu, kao i pročelnica Ureda Grada Maja Šepac Rožić te gradonačelnik Tomislav Klarić.
“Priča o slijepom vodonoši i priče o stotinama takvih života na području svih bakarskih naselja govore o našoj bogatoj i burnoj povijesti, pričaju o tome kako 'mali i obični' ljudi iza sebe ostave puno toga”, rekao je Klarić, čestitavši Bakranima dan njihova nebeskog zaštitnika.
Promocija slikovnice “Kamenčići od suza” održana je u sklopu proslave Andrejne- blagdana sv. Andrije ap. zaštitnika bakarske župe.
Hvalevrijedan projekt bakarske Turističke zajednice pomogli su Grad Bakar, Primorsko- goranska županija, Hrvatska turistička zajednica, Turistička zajednica Kvarnera, Industrijska zona Bakar, INA i Lions klub Rijeka.
Ivan Čop
Ivan Čop rođen je 1869. u Bakru. Kao maleni dječak imao je problema s vidom i ubrzo ostao u potpunosti bez njega. Ali pritom nije izgubio duh, odvažnost i želju za samostalnošću. Sljepoća ga nije spriječila da uz pomoć mlađe sestre Josipe istražuje bakarske uličice i okolne šume, a žedan znanja sjedio je u zadnjoj školskoj klupi i upijao sve što je mogao čuti.
Nakon očeve smrti, nastupaju teška vremena. Želeći se pobrinuti za majku i sestru postaje, unatoč hendikepu, bakarski vodonoša, Ivan Slijepi kako su ga Bakrani zvali. Noseći na ramenu lodricu tešku oko 25 kg u svim vremenskim uvjetima savladavao je uspon do plemenitaških kuća kojima nosi vodu. Svaki novčić mukotrpno zarađuje i sanja kako će obnoviti svoju staru, derutnu kućicu.
Nakon sestrine udaje i majčine smrti, ostaje sasvim sam. Kao veliki ljubitelj i poznavatelj ptica, lovi ih i prodaje, a one najljepšeg pjeva zadržava za sebe ili poklanja prijateljima. Kako bi dodatno zaradio, natezao je čak i mijeh orgulja u crkvi, uzgajao i prodavao svinje i kokoši, mukotrpno se boreći da preživi.
Težak život, derutna kućica i suha hrana na kojoj je živio, uzeli su danak. Slijepi vodonoša umro je od perforacije čira s 47 godina, a na polici u njegovoj kući, pronađene su hrpice kamenčića, komadića stakla i porculana. Sve te hrpice označavale su dugovanja pojedinih obitelji za vodu- kamenčići su predstavljali manje novčane jedinice, stakalca krune, a komadići- porculana forinte. Bakrani su svome slijepom vodonoši bili dužini toliko novca da je mogao obnoviti svoju kućicu, a još više od toga dugovali su mu pomoć kao hendikepiranom i silno vrijednom stanovniku grada.
Ovo je jedan od načina na koji se taj dug vraća, a bit će ih još jer priča o slijepom bakarskom vodonoši treba živjeti kao najvažnija priča grada kojeg je dočekala isto takva hendikepiranost spram drugih i za kojeg, baš kao i za Ivana Čopa vrijedi izreka- “samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo”.
Emotivna priča o Ivanu Čopu, slijepom bakarskom vodonoši, dobila je nastavak. I to kakav… Nakon zvučne slikovnice Čopov lik i djelo našli su se i među koricama slikovnice- “Kamenčići od suza”.
A kamenčiće su “posložili” najmlađi. Osnovnoškolci iz Bakra, sa Krasice i Hreljina tekst su napisali pod vodstvom mentorica Alme Hess, Bosiljke Vrban Arh i Ane Emili Odović, a učenici su autori i prekrasnih ilustracija.
U bakarskom domu kulture Matija Mažić slikovnicu su Bakranima predstavili upravo najmlađi, uz pomoć prof. Borisa Petkovića i direktorice TZG Bakra Sonje Jelušić Marić.
“Želja nam je bila oživjeti gotovo zaboravljenu priču o slijepom bakarskom vodonoši. Kroz dječje riječi i pogled na svijet, vratili smo Ivana Čopa u život. Uistinu sam ponosna na sve sudionike i stručne suradnike u projektu i na zajednicu koju smo uspjeli uključiti u ovu priču. Ivo Marochino u svom zapisu o bakarskom vodonoši je napisao- ‘nakon smrti u njegovoj kući pronađene su hrpice kamenčića, stakalca i porculana, što je na kraju ispao jako veliki dug, kojim je Ivan Čop mogao obnoviti svoju trošnu kućicu ili živjeti kvalitetnijim životom te da mu se Bakrani još uvijek nisu odužili, a kada će se ne zna se’. Iskreno se nadamo da smo ovim projektom vratili barem dio tog stoljetnog duga”, poručila je emotivna Jelušić Marić.
Okupljene su pozdravili i Emil Mandarić iz Udruge slijepih PGŽ te Iva Silla i Ivona Miloš, koje su sudjelovale u hvalevrijednom projektu, kao i pročelnica Ureda Grada Maja Šepac Rožić te gradonačelnik Tomislav Klarić.
“Priča o slijepom vodonoši i priče o stotinama takvih života na području svih bakarskih naselja govore o našoj bogatoj i burnoj povijesti, pričaju o tome kako 'mali i obični' ljudi iza sebe ostave puno toga”, rekao je Klarić, čestitavši Bakranima dan njihova nebeskog zaštitnika.
Promocija slikovnice “Kamenčići od suza” održana je u sklopu proslave Andrejne- blagdana sv. Andrije ap. zaštitnika bakarske župe.
Hvalevrijedan projekt bakarske Turističke zajednice pomogli su Grad Bakar, Primorsko- goranska županija, Hrvatska turistička zajednica, Turistička zajednica Kvarnera, Industrijska zona Bakar, INA i Lions klub Rijeka.
Ivan Čop
Ivan Čop rođen je 1869. u Bakru. Kao maleni dječak imao je problema s vidom i ubrzo ostao u potpunosti bez njega. Ali pritom nije izgubio duh, odvažnost i želju za samostalnošću. Sljepoća ga nije spriječila da uz pomoć mlađe sestre Josipe istražuje bakarske uličice i okolne šume, a žedan znanja sjedio je u zadnjoj školskoj klupi i upijao sve što je mogao čuti.
Nakon očeve smrti, nastupaju teška vremena. Želeći se pobrinuti za majku i sestru postaje, unatoč hendikepu, bakarski vodonoša, Ivan Slijepi kako su ga Bakrani zvali. Noseći na ramenu lodricu tešku oko 25 kg u svim vremenskim uvjetima savladavao je uspon do plemenitaških kuća kojima nosi vodu. Svaki novčić mukotrpno zarađuje i sanja kako će obnoviti svoju staru, derutnu kućicu.
Nakon sestrine udaje i majčine smrti, ostaje sasvim sam. Kao veliki ljubitelj i poznavatelj ptica, lovi ih i prodaje, a one najljepšeg pjeva zadržava za sebe ili poklanja prijateljima. Kako bi dodatno zaradio, natezao je čak i mijeh orgulja u crkvi, uzgajao i prodavao svinje i kokoši, mukotrpno se boreći da preživi.
Težak život, derutna kućica i suha hrana na kojoj je živio, uzeli su danak. Slijepi vodonoša umro je od perforacije čira s 47 godina, a na polici u njegovoj kući, pronađene su hrpice kamenčića, komadića stakla i porculana. Sve te hrpice označavale su dugovanja pojedinih obitelji za vodu- kamenčići su predstavljali manje novčane jedinice, stakalca krune, a komadići- porculana forinte. Bakrani su svome slijepom vodonoši bili dužini toliko novca da je mogao obnoviti svoju kućicu, a još više od toga dugovali su mu pomoć kao hendikepiranom i silno vrijednom stanovniku grada.
Ovo je jedan od načina na koji se taj dug vraća, a bit će ih još jer priča o slijepom bakarskom vodonoši treba živjeti kao najvažnija priča grada kojeg je dočekala isto takva hendikepiranost spram drugih i za kojeg, baš kao i za Ivana Čopa vrijedi izreka- “samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo”.
