Brgujski zvončari i njihove maškare svake godine, pretposljednje nedjelje Pusta, tradicionalno posjećuju okolna sela Velog Brguda, a taj pohod nazivaju „Naš krug“. Kreće se u jutarnjim satima iz Velog Brguda u Zaluke, Brešce, Mučiće, Permane, Ružiće pa sve do Malog Brguda i u večernjim satima vraćaju se kući. Taj je pohod dug oko 20 kilometara, s brojnim stajalištima u spomenutim mjestima, gdje ih dočekuju mještani i časte karnevalskim, domaćim delicijama.
I ove su godine Brgujci, usprkos hladnoći i ostacima snijega, krenuli svojom trasom uz glasnu zvonjavu. Kao i uvijek, pratile su ih njihove maškare, što je jedna od posebnosti Brgujskih zvončara. Osim maškara, koje su ove godine utjelovile žene supermenice i jedan superman, neki od najupornijih stanovnika Brguda, ali i okolnih sela, prate ih duž cijeloga puta u šarenoj, bučnoj, rasplesanoj i energičnoj povorci.
Brgujski zvončari pripadaju skupini zvončara iz zapadnog dijela Kastavštine, što se prepoznaje kroz njihov izgled. Na glavi nose klobuk na kojem su prišivene jeline grančice i ručno napravljeni cvjetići od krep papira. Brgujci su odjeveni u crvene karirane košulje i bijele hlače na kojima su prišivene crvene vrpce. Leđa prekrivaju ovčjom kožom. Oko vrata imaju zavezanu crvenu maramu s cvjetovima u boji. Oko struka čvrsto su im konopcem zavezana tri zvona. Zvončar u ruci nosi baltu, koju tijekom zvonjenja podiže uvis.
Brgujski zvončari za sebe kažu da se razlikuju od drugih jer imaju izraženu energiju, koju unose u svoje zvonjenje, odnosno hod, koji je više poskakivanje. Osim toga, Brgujski zvončari jedini imaju tradiciju preskakanja stepenica na dvije lokacije svoga pohoda, a ona glavna je na „Staroj pošti“ u Permanima.
Osim 34 velika Brgujska zvončara, njih 12 malih i to od 3 godine naviše, također su sudjelovali u ovom dugom pohodu. Naime, Brgujski zvončar može biti jedino pravi Brgujac, dakle onaj koji ima krvno srodstvo sa Brgujcem. Biti zvončarom i ovdje je čast i tradicija, vrijedna čuvanja. Roditelji mališane već od 3-4 godine počinju oblačiti u zvončare i voditi na ovakva zbivanja, a od šeste godine naviše priključuju se zvonjavi i povorci. Mići zvončari kako ih od milja zovu, kreću se na početku povorke i vodi ih njihov predvodnik, koji brine o njima i uči ih Brgujskim zvončarskim koracima i poskakivanju.
Povijest Brgujskih zvončara seže u davna vremena pa se nitko i ne sjeća točne godine kada je sve započelo. Od tada su se mnoge stvari promijenile, od trase njihova tradicionalna kruga pa do pravila oko stupanja u Brgujske zvončare. Ali jedno ostaje uvijek isto, a to je taj energičan, specifičan i jedinstven hod i zvonjava Brgujskog zvončara.
I ove su godine Brgujci, usprkos hladnoći i ostacima snijega, krenuli svojom trasom uz glasnu zvonjavu. Kao i uvijek, pratile su ih njihove maškare, što je jedna od posebnosti Brgujskih zvončara. Osim maškara, koje su ove godine utjelovile žene supermenice i jedan superman, neki od najupornijih stanovnika Brguda, ali i okolnih sela, prate ih duž cijeloga puta u šarenoj, bučnoj, rasplesanoj i energičnoj povorci.
Brgujski zvončari pripadaju skupini zvončara iz zapadnog dijela Kastavštine, što se prepoznaje kroz njihov izgled. Na glavi nose klobuk na kojem su prišivene jeline grančice i ručno napravljeni cvjetići od krep papira. Brgujci su odjeveni u crvene karirane košulje i bijele hlače na kojima su prišivene crvene vrpce. Leđa prekrivaju ovčjom kožom. Oko vrata imaju zavezanu crvenu maramu s cvjetovima u boji. Oko struka čvrsto su im konopcem zavezana tri zvona. Zvončar u ruci nosi baltu, koju tijekom zvonjenja podiže uvis.
Brgujski zvončari za sebe kažu da se razlikuju od drugih jer imaju izraženu energiju, koju unose u svoje zvonjenje, odnosno hod, koji je više poskakivanje. Osim toga, Brgujski zvončari jedini imaju tradiciju preskakanja stepenica na dvije lokacije svoga pohoda, a ona glavna je na „Staroj pošti“ u Permanima.
Osim 34 velika Brgujska zvončara, njih 12 malih i to od 3 godine naviše, također su sudjelovali u ovom dugom pohodu. Naime, Brgujski zvončar može biti jedino pravi Brgujac, dakle onaj koji ima krvno srodstvo sa Brgujcem. Biti zvončarom i ovdje je čast i tradicija, vrijedna čuvanja. Roditelji mališane već od 3-4 godine počinju oblačiti u zvončare i voditi na ovakva zbivanja, a od šeste godine naviše priključuju se zvonjavi i povorci. Mići zvončari kako ih od milja zovu, kreću se na početku povorke i vodi ih njihov predvodnik, koji brine o njima i uči ih Brgujskim zvončarskim koracima i poskakivanju.
Povijest Brgujskih zvončara seže u davna vremena pa se nitko i ne sjeća točne godine kada je sve započelo. Od tada su se mnoge stvari promijenile, od trase njihova tradicionalna kruga pa do pravila oko stupanja u Brgujske zvončare. Ali jedno ostaje uvijek isto, a to je taj energičan, specifičan i jedinstven hod i zvonjava Brgujskog zvončara.
