Poznatom povijesnom karnevalu u Ivrei i “brutalnoj” bitci s narančama ove su godine prisustvovali i gosti s Grobnišćine. U talijanski su gradić Grobničani stigli zbog palente. No, vidjeli su i doživjeli mnogo više.
Kako gastrodelicija može povezati dvije udruge udaljene preko 600 km uvjerili su se članovi “ekspedicije”, koja se s Grobnika uputila u talijanski Piemonte. Ivrea, gradić od oko 25 tisuća stanovnika, ugostio je predsjednika vijeća Općine Čavle Norberta Mavrinca, direktora TZO Čavle Ivana Salamona i predsjednika udruge Palentar Nikolu Kolju Vrančića.
Ugostio ih je “Comitato della Croazia”, koji na čelu s Banom, s ponosom baštini nasljeđe hrvatskih vitezova križara, koji su se u tom prelijepom gradiću nastanili, nakon povratka s pohoda u Svetu zemlju.
No, Ivrea je danas najpoznatija po svom karnevalu. Događaj je to u kojem se povijest i legenda isprepliću i tvore veliki, popularni festival sa snažnom, simboličkom vrijednošću. Kao znak sudjelovanja na festivalu svi građani i posjetitelji, od četvrtka, po nalogu generala, nose "Cap Frigio", crvenu kapicu, koja predstavlja potporu pobuni, a time i težnji za slobodom. 
Osim veličanstvene povorke likova iz različitih povijesnih razdoblja u tim se karnevalskim događanjima svakako ističe globalno poznata “Battaglia delle arance” (bitka s narančama), koja se odvija tri dana na glavnim gradskim trgovima.
Bitka je najspektakularniji dio karnevala i najbolje predstavlja narodnu pobunu. Tri poslijepodneva, od nedjelje do pusnog utorka, brojni timovi pješaka (narod), bez ikakve zaštite, bore se protiv malobrojnih bacača naranči na kolima (tiranska vojska), zaštićenih tek kožnim kacigama.
U žaru borbe uobičajeno je vidjeti protivnike kako se rukuju u znak poštovanja, prepoznajući vještinu i hrabrost protivnika kao i brojne povrede na tijelima suparnika s obzirom na to da se naranče na protivnike ponekad bacaju s udaljenosti manje od metra.
Među protagonistima su i konji, koji su oduvijek bili predmetom velike brige i poštovanja pa ih se maksimalno čuva u sukobu. 
Asso di Picche (1947), La Morte (1954), Scacchi (1964), Scorpioni d’Arduino (1966), Tuchini del Borghetto (1964), La Pantera Nera (1966), I Diavoli (1973), I Mercenari (1974) i Credendari (1985) nazivi su devet povijesnih grupa koje u bitci predstavljaju svoje kvartove.
Velika je čast i ponos aktivno sudjelovati u tom događaju za sve stanovnike Ivree, unatoč bolnim posljedicama. Žar u borbi, poštivanje pravila, kvaliteta opreme i dizajn bojnih kola, kao i oprema konja, elementi su koji se ocjenjuju te doprinose konačnom poretku. Karneval završava u večernjim satima mesopusnog utorka na ulicama prekrivenim narančama.
Atraktivna bitka ipak nije bila motiv zbog kojeg su Grobničani potegnuli do Ivree. Glavni je razlog bio gastro događaj, koji se održava sljedećeg dana na Čistu srijedu, na trgu u kvartu Borghetto, a povezuje Ivreu i Grobnišćinu.
“Polenta e Merluzzo” (palenta i bakalar) poslastica je koju priprema “Comitato della Croazia” za svoje sugrađane već više od 70 godina. Faza pripreme je vrlo duga i traje oko tjedan dana, a uključuje 15 ljudi za guljenje i rezanje kapule, 35 ljudi za kuhanje kapule i bakalara te 40 za distribuciju.
Potrebno je puno truda da bi se od 1000 kg usoljenog bakalara,1000 kg kapule, maslinovog ulja i začina pripravila poslastica, koja se uz 1300 kg palente, poslužuje na Pepelnicu.
Posnom, a ipak svečanom obroku, nazočili su gradonačelnik grada Ivree i predstavnici administrativne uprave, tamošnji biskup, generalna konzulica Republike Hrvatske Iva Pavić, mnoštvo građana kao i brojni sudionici karnevalske povorke.
Tom je prilikom dogovorena suradnja, koja bi već ove godine na poznati grobnički Festival palente i sira trebala dovesti goste iz sada već prijateljske Ivree.
