Stara Lujzijana, iako u poodmaklim godinama, još uvijek, s onom istom elegancijom, zbog koje su je nekada smatrali najljepšom europskom prometnicom, spaja dva grada, Rijeku i Karlovac.
Lujzinska cesta i danas skriva mnoge čari. Možda je upravo zbog njih nerijetko prvi izbor brojnih vozača, koji na svom putu prema unutrašnjosti odabiru povijest ispred sadašnjosti, pogled ispred brzine, Lujzijanu ispred autoceste.
Lujzijana, koja je izgrađena početkom 19 stoljeća, ime je dobila po Mariji Lujzi, kćeri cara Franje I. Nastala je nakon višestoljetnog nastojanja da se luke sjevernog Jadrana, Bakar, Rijeka i Kraljevica, povežu s unutrašnjošću No, Lujzinska cesta nije prva koja je krenula prema Karlovcu. Ta je čast ipak pripala Karolini, koja je izgrađena davne 1726. godine, u vrijeme kada je bilo puno ratova, a malo novaca i izvođača, naglašava Emil Crnković, istraživač i istinski zaljubljenik u staru Lujzijanu.
“Ta je dionica napravljena u dužini od svega 106 kilometara. Bila je to vrlo uska i nepristupačna cesta s velikim usponima i padovima pa se već nakon 50-ak godina išlo u prvu, a još 20-ak godina kasnije i drugu rekonstrukciju. No, nikada se nije uspjelo postići ono što se željelo, razriješiti goranski prijevoj od skoro 1000 metara,” kaže Crnković.
Nije trebalo proći puno vremena da se počne razmišljati o spajanju Karlovca i Rijeke na neki drugi način. Nastala je tako ideja o izgradnji Kupskog kanal, koji bi povezao Karlovac i Brod na Kupi, kojeg bi se potom cestom spojilo s Fužinama ili Gornjim Jelenjem No, ta je preskupa opcija propala 1802. godine.
“Za gradnju Kupskog kanala i dio ceste u ono vrijeme potrošeno je fantastičnih 500 tisuća forinti, a to je, usporedbe radi, otprilike sedam Karolinskih cesta. Naime, Karolina je koštala oko 70 tisuća forinti,” pojašnjava Crnković.
Krenulo se tada u izgradnju nove, modernije- Lujzinske ceste, koja bi povezivala više mjesta u Gorskom kotaru, a u isto vrijeme bila znatno niža i prohodnija.
Za razliku od Karolinske ceste Lujzijana je čak 30 kilometara duža (136km), ali i dvostruko šira. Bila je to moderna cesta s brojnim odmaralištima, takozvanim štacijama.
Najčešće se putovalo s volovima i konjima, koji su vukli kola. Gostionice uz cestu bile su više nego dobro došle jer se od Rijeke do Karlovca, u to vrijeme, putovalo čak pet dana. Uz to, putovati noću bilo je izrazito opasno zbog razbojnika, koji su napadali putnike u šumskim predjelima. Bilo je stoga jednostavnije i sigurnije prespavati u štacijama.
“Zanimljivo, naselja su bila raspoređena u prosjeku svakih tri kilometra, a tamo gdje ih nije bilo su izgrađena. Na taj su se način na svakom dijelu ceste mogli čuti pucnjevi i reagirati u slučaju da razbojnici napadnu putnike. Većina mjesta su bili zaselci, sa svega nekoliko kuća, ali gotovo svaki je imao gostionicu, u kojima su se putnici mogli okrijepiti,” priča Crnković.
Lujzijana je, u počecima, bila označena s 18 austrijskih poštanskih milja. Jedna milja iznosila je 7586 metara. Iako je taj sustav označavanja odbačen, u Općini Čavle još uvijek stoje dvije oznake, spomenika. Prvi je na Lišćevici, na 7 i pol kilometara od Rijeke, a drugi na velikom zavoju, na cesti prema gornjem Jelenju, točno 15 kilometara od Rijeke ili 7 i pol kilometara od spomenika na Lišćevici.
No, oznake uz Lujzijanu nisu jedine atrakcije koje skriva ova stara prometnica. Na području Općine Čavle najzanimljivije je svakako područje Kamenjaka. Nekadašnje naselje stradalo je u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i danas su ovdje ruševine kuća i stara vodosprema iz 1836. godine, koja je u to vrijeme imala izniman značaj.
“Puno ljudi, konja i volova prolazilo je tim putem i trebalo je negdje utažiti žeđ, a od Rijeke prema Gornjem Jelenju nije bilo pogodnije pozicije od ove ovdje. Nekih 400 metara iznad ceste, gore na brdu, je izvor, a od njega do vodospreme je izgrađen vodovod,” kaže Crnković.
Na Kamenjaku je i imanje obitelji Čebuhar, koja je na Lujzijani, ostavila dubok trag. Naime, uz manje poznati posjed na Kamenjaku, tu je i Čebuharova kuća u centru Čavala, danas sjedište Općine.
Uz spomenute zanimljivosti na Lujzinskoj cesti, na području Općine Čavle, svakako treba izdvojiti i upečatljivi zid, koji još uvijek stoji u Sobolima te stari, ukrašeni vijadukt na Grobničkom polju.
Nesumnjivo, stara bi Lujzijana, sa svojim pričama i znamenitostima, u budućnosti zasigurno mogla postati prvoklasna turistička atrakcija. Do tada isplati se izdvojiti malo vremena i umjesto užurbanom autocestom krenuti Lujzijanom, zastati, doživjeti i probuditi uspavanu povijest stare ceste.
Lujzinska cesta i danas skriva mnoge čari. Možda je upravo zbog njih nerijetko prvi izbor brojnih vozača, koji na svom putu prema unutrašnjosti odabiru povijest ispred sadašnjosti, pogled ispred brzine, Lujzijanu ispred autoceste.
Karolinska cesta prva krenula prema unutrašnjosti
Lujzijana, koja je izgrađena početkom 19 stoljeća, ime je dobila po Mariji Lujzi, kćeri cara Franje I. Nastala je nakon višestoljetnog nastojanja da se luke sjevernog Jadrana, Bakar, Rijeka i Kraljevica, povežu s unutrašnjošću No, Lujzinska cesta nije prva koja je krenula prema Karlovcu. Ta je čast ipak pripala Karolini, koja je izgrađena davne 1726. godine, u vrijeme kada je bilo puno ratova, a malo novaca i izvođača, naglašava Emil Crnković, istraživač i istinski zaljubljenik u staru Lujzijanu.
“Ta je dionica napravljena u dužini od svega 106 kilometara. Bila je to vrlo uska i nepristupačna cesta s velikim usponima i padovima pa se već nakon 50-ak godina išlo u prvu, a još 20-ak godina kasnije i drugu rekonstrukciju. No, nikada se nije uspjelo postići ono što se željelo, razriješiti goranski prijevoj od skoro 1000 metara,” kaže Crnković.
Propali pokušaj spajanja Kupskim kanalom
Nije trebalo proći puno vremena da se počne razmišljati o spajanju Karlovca i Rijeke na neki drugi način. Nastala je tako ideja o izgradnji Kupskog kanal, koji bi povezao Karlovac i Brod na Kupi, kojeg bi se potom cestom spojilo s Fužinama ili Gornjim Jelenjem No, ta je preskupa opcija propala 1802. godine.
“Za gradnju Kupskog kanala i dio ceste u ono vrijeme potrošeno je fantastičnih 500 tisuća forinti, a to je, usporedbe radi, otprilike sedam Karolinskih cesta. Naime, Karolina je koštala oko 70 tisuća forinti,” pojašnjava Crnković.
Česti napadi razbojnika
Krenulo se tada u izgradnju nove, modernije- Lujzinske ceste, koja bi povezivala više mjesta u Gorskom kotaru, a u isto vrijeme bila znatno niža i prohodnija.
Za razliku od Karolinske ceste Lujzijana je čak 30 kilometara duža (136km), ali i dvostruko šira. Bila je to moderna cesta s brojnim odmaralištima, takozvanim štacijama.
Najčešće se putovalo s volovima i konjima, koji su vukli kola. Gostionice uz cestu bile su više nego dobro došle jer se od Rijeke do Karlovca, u to vrijeme, putovalo čak pet dana. Uz to, putovati noću bilo je izrazito opasno zbog razbojnika, koji su napadali putnike u šumskim predjelima. Bilo je stoga jednostavnije i sigurnije prespavati u štacijama.
“Zanimljivo, naselja su bila raspoređena u prosjeku svakih tri kilometra, a tamo gdje ih nije bilo su izgrađena. Na taj su se način na svakom dijelu ceste mogli čuti pucnjevi i reagirati u slučaju da razbojnici napadnu putnike. Većina mjesta su bili zaselci, sa svega nekoliko kuća, ali gotovo svaki je imao gostionicu, u kojima su se putnici mogli okrijepiti,” priča Crnković.
Lujzijana je, u počecima, bila označena s 18 austrijskih poštanskih milja. Jedna milja iznosila je 7586 metara. Iako je taj sustav označavanja odbačen, u Općini Čavle još uvijek stoje dvije oznake, spomenika. Prvi je na Lišćevici, na 7 i pol kilometara od Rijeke, a drugi na velikom zavoju, na cesti prema gornjem Jelenju, točno 15 kilometara od Rijeke ili 7 i pol kilometara od spomenika na Lišćevici.
Kamenjak, nekad značajna točka na Lujzijani
No, oznake uz Lujzijanu nisu jedine atrakcije koje skriva ova stara prometnica. Na području Općine Čavle najzanimljivije je svakako područje Kamenjaka. Nekadašnje naselje stradalo je u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i danas su ovdje ruševine kuća i stara vodosprema iz 1836. godine, koja je u to vrijeme imala izniman značaj.
“Puno ljudi, konja i volova prolazilo je tim putem i trebalo je negdje utažiti žeđ, a od Rijeke prema Gornjem Jelenju nije bilo pogodnije pozicije od ove ovdje. Nekih 400 metara iznad ceste, gore na brdu, je izvor, a od njega do vodospreme je izgrađen vodovod,” kaže Crnković.
Na Kamenjaku je i imanje obitelji Čebuhar, koja je na Lujzijani, ostavila dubok trag. Naime, uz manje poznati posjed na Kamenjaku, tu je i Čebuharova kuća u centru Čavala, danas sjedište Općine.
Uz spomenute zanimljivosti na Lujzinskoj cesti, na području Općine Čavle, svakako treba izdvojiti i upečatljivi zid, koji još uvijek stoji u Sobolima te stari, ukrašeni vijadukt na Grobničkom polju.
Nesumnjivo, stara bi Lujzijana, sa svojim pričama i znamenitostima, u budućnosti zasigurno mogla postati prvoklasna turistička atrakcija. Do tada isplati se izdvojiti malo vremena i umjesto užurbanom autocestom krenuti Lujzijanom, zastati, doživjeti i probuditi uspavanu povijest stare ceste.
