Tradicionalnim suđenjem, presudom i spaljivanjem Mićela Delavca u kostrenskoj uvali Žurkovo završila je vladavina maškara. Ključ Kostrene Špažićari su vratili općinskoj vlasti.
Za to što su Špažićarima alegorijska kola izgorjela dan prije povorke, za to što im nije imao tko predati općinski ključ, za to što u Novom listu nije bilo njihove velike fotografije s Korza, za to što kostrenski pomorci ne navigaju samo po Kvarneru pa nisu mogli doći na maškare, za to što Špažićari nemaju svoj prostor i što nisu dobili kraljicu Riječkog karnevala, za veprove i lisice koji šeću po Kostreni, za sve veće cijene benzina, za nedostatak novaca, za to što Nikica Jelavić nije došao u Rijeku i još niz problema Špažićari su okrivili Mićela Delavca.
Uzalud se trudio Mićelov branitelj, koji je nabrajao olakotne okolnosti. Ni to što su kostrenski maškarani tanci bili sjajno posjećeni, ni to što su se vratili Kristali, ni dobre cijene i dobro vino, ni kapuz i kobasice, ni to što su Špažićari bili sjajni na povorci, kao ni čitav niz olakotnih okolnosti... ništa nije pomoglo Mićelu. Presuda je bila brza, baš kao i izvršenje kazne.
Nakon čitanja oporuke Mićel je skupo platio svoje grijehe. Nestao je u dimu, a s njime i svi problemi koji su mučili Špažićare. Odnosno svi osim jednog. Naima, na samom je kraju, teška srca, predsjednik Špažićara i sada već bivši načelnik- Dario Modrić morao vratiti ključ općinskoj načelnici Mireli Marunić. Nasreću ona je i sama članica Špažićara pa u Kostreni ipak nije sve tako crno. Maškare su ostale na vlasti iz sjene.
