U Interpretacijskom centru grobničkoga Kaštela predstavljena nova zbirka poezije Vesne Miculinić Prešnjak
Predstavljena zbirka pjesama “Izabran, s izvora” Vesne Miculinić Prešnjak, svojevrsni srebrni pir autorice, jer ovo je bilo predstavljanje 25. po redu djela iz pera autorice. Zbirku su, uz samu autoricu Vesnu Miculinić Prešnjak predstavili prof. Sanja Kukić Katalinić i Ivo Bogović ispred Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine, koji su se tijekom predstavljanje izmjenjivali u kazivanju autoričinih stihova.
Prvi dio zbirke nosi podnaslov “Kapljice ljubavne rose” i sastoji se od 26 pjesama pisanih standardom posvećenih nevinoj, moglo bi se reći platonskoj, ili djetinjoj ljubavi. Drugi dio s podnaslovom “Tijelo nam je dom” čini 18 pjesama u kojima je autorica ljubav podigla na višu razinu u kojoj se nerijetko susreće i tjelesnost, ali kroz poetičan decentno naslućen stih. Završni dio ovog triptiha “Se boje jubavi (tvoje)” čini 36 pjesama na grobničkoj čakavštini, govoru Vesninog djetinjstva, njene intime, i tu je ona najviše Vesna. Zanimljivo je da se na kraju zbirke prilaže Besedar, rječnik kojim priručno želi približiti grobničku čakavštinu svakom čitatelju.
Predstavljanje zbirke počelo je poetskim kazivanjem stihova ranih radova na dijalektu u gitarskoj pratnji Marijana Zidarića čime se posjetiteljima ukazalo na Vesnin odnos prema riječi kao znaku koji putuje i prenosi poruku kroz vrijeme, bez obzira na udaljenost između odabranih referentnih vremenskih točaka.
Predstavljena zbirka pjesama “Izabran, s izvora” Vesne Miculinić Prešnjak, svojevrsni srebrni pir autorice, jer ovo je bilo predstavljanje 25. po redu djela iz pera autorice. Zbirku su, uz samu autoricu Vesnu Miculinić Prešnjak predstavili prof. Sanja Kukić Katalinić i Ivo Bogović ispred Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine, koji su se tijekom predstavljanje izmjenjivali u kazivanju autoričinih stihova.
Prvi dio zbirke nosi podnaslov “Kapljice ljubavne rose” i sastoji se od 26 pjesama pisanih standardom posvećenih nevinoj, moglo bi se reći platonskoj, ili djetinjoj ljubavi. Drugi dio s podnaslovom “Tijelo nam je dom” čini 18 pjesama u kojima je autorica ljubav podigla na višu razinu u kojoj se nerijetko susreće i tjelesnost, ali kroz poetičan decentno naslućen stih. Završni dio ovog triptiha “Se boje jubavi (tvoje)” čini 36 pjesama na grobničkoj čakavštini, govoru Vesninog djetinjstva, njene intime, i tu je ona najviše Vesna. Zanimljivo je da se na kraju zbirke prilaže Besedar, rječnik kojim priručno želi približiti grobničku čakavštinu svakom čitatelju.
Predstavljanje zbirke počelo je poetskim kazivanjem stihova ranih radova na dijalektu u gitarskoj pratnji Marijana Zidarića čime se posjetiteljima ukazalo na Vesnin odnos prema riječi kao znaku koji putuje i prenosi poruku kroz vrijeme, bez obzira na udaljenost između odabranih referentnih vremenskih točaka.
