Bezbroj je načina na koje prosječan posjetitelj može doživjeti Grobnišćinu. No, jedan od originalnijih zasigurno je- u sedlu. Šume, planine, Rječina… Nešto je posebno u stapanju s prirodom na najprirodniji način.
U Lukežima, u Općini Jelenje već više od dva desetljeća djeluje Konjički klub Vodičajna jedan od najstarijih u našoj županiji. Klub je ime dobio po dijelu Lukeža u kojem se nalazi, a osnovan je 1994. godine
Vlasnik, Damir Maršanić, napominje kako je klub prvi krenuo sa školom jahanja, tečajevima i radom s mladima, a vlasnici su ponosni na dugogodišnji rad s osobama s invaliditetom. S njima rade educirani voditelji terapijskog jahanja koji jamče kvalitetno provođenje programa.
Nažalost zbog sveprisutne financijske krize programe je sve teže provoditi. No, Maršanić napominje kako će s osobama s invaliditetom nastaviti raditi sve dok bude mogao, a neće im se, tvrdi, kao ni do sada, naplatiti ni jedna jedina lipa.
Zbog spomenutih razloga te kraćih, zimskih dana, programi se provode svega dva puta tjedno. No, rezultati su tu, tvrdi Dinko Juretić, koji jaše već 15 godina.
“Jahanje mi pomaže u opuštanju mišića pa kasnije mogu puno lakše hodati i osjećam se opuštenije,” naglašava reprezentativac Hrvatske u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom.
Posljednje tri godine Dinko se bavi sportskim, odnosno dresurnim jahanjem, a protekle je godine na Državnom prvenstvu osvojio 1. mjesto.
No, Vodičajna nije samo terapijski ili sportski klub. Rekreativci, kako smo i spomenuli na početku, ovdje imaju priliku povezati se s konjima i prirodom.
“Mogu doći ljudi koji nikad nisu bili na konju i možemo im pružiti to zadovoljstvo. Ako se ne boje mogu jahati na konjima iza mene, a ako se boje ja idem uz njih pješke. Jašu na istim konjima na kojima jašu i osobe s invaliditetom, koji su prilično pouzdani. Tako da to je jedan lijep doživljaj,” zaključio je Maršanić.
Za kraj spomenimo da najmlađa rekreativka, Nika, ima svega četiri godine, a u sedlu se snalazi puno bolje od mnogo starijih jahača. Dokaz je to da u Jelenju svi mogu naučiti jahati.
U Lukežima, u Općini Jelenje već više od dva desetljeća djeluje Konjički klub Vodičajna jedan od najstarijih u našoj županiji. Klub je ime dobio po dijelu Lukeža u kojem se nalazi, a osnovan je 1994. godine
Vlasnik, Damir Maršanić, napominje kako je klub prvi krenuo sa školom jahanja, tečajevima i radom s mladima, a vlasnici su ponosni na dugogodišnji rad s osobama s invaliditetom. S njima rade educirani voditelji terapijskog jahanja koji jamče kvalitetno provođenje programa.
Nažalost zbog sveprisutne financijske krize programe je sve teže provoditi. No, Maršanić napominje kako će s osobama s invaliditetom nastaviti raditi sve dok bude mogao, a neće im se, tvrdi, kao ni do sada, naplatiti ni jedna jedina lipa.
Zbog spomenutih razloga te kraćih, zimskih dana, programi se provode svega dva puta tjedno. No, rezultati su tu, tvrdi Dinko Juretić, koji jaše već 15 godina.
“Jahanje mi pomaže u opuštanju mišića pa kasnije mogu puno lakše hodati i osjećam se opuštenije,” naglašava reprezentativac Hrvatske u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom.
Posljednje tri godine Dinko se bavi sportskim, odnosno dresurnim jahanjem, a protekle je godine na Državnom prvenstvu osvojio 1. mjesto.
No, Vodičajna nije samo terapijski ili sportski klub. Rekreativci, kako smo i spomenuli na početku, ovdje imaju priliku povezati se s konjima i prirodom.
“Mogu doći ljudi koji nikad nisu bili na konju i možemo im pružiti to zadovoljstvo. Ako se ne boje mogu jahati na konjima iza mene, a ako se boje ja idem uz njih pješke. Jašu na istim konjima na kojima jašu i osobe s invaliditetom, koji su prilično pouzdani. Tako da to je jedan lijep doživljaj,” zaključio je Maršanić.
Za kraj spomenimo da najmlađa rekreativka, Nika, ima svega četiri godine, a u sedlu se snalazi puno bolje od mnogo starijih jahača. Dokaz je to da u Jelenju svi mogu naučiti jahati.
